Ravnatelj je bio vrlo susretljiv i ugodan.

 Kao članica novinarske skupine koju vodi učiteljica Katarina Blažević, željela sam intervjuirati ravnatelja naše škole, Krešimira Salamona. Ravnatelj je bio vrlo susretljiv i odgovorio mi je na svako postavljeno pitanje .Za intervju sam odabrala  ravnatelja jer sam željela da drugi učenici vide kako ravnatelj nije strog , nego da on samo želi da mi nešto naučimo u ovoj ustanovi . I sam je rekao da onaj tko je dobar i odličan učenik, nema potrebe da ga se boji .

Ravnatelju sam se zahvalila što je pristao na intervju, a onda sam  krenula s pitanjima.

 DJETINSTVO…

 Valentina Tremboš :  Na početku intevjua željela bih da vas učenici  škole kojoj ste na čelu malo bolje upoznaju. Možete li nam ispričati nešto o svom djetinjstvu? Gdje ste ga i kako proveli? Tko je tada imao najveći utjecaj na vas?

 Ravnatelj : Rođen sam, rekao bih, sad već daleke 1954. godine u Osijeku .Živio sam u jednom radničkom naselju kraj Šećerane. Tamo se u to vrijeme isključivo igrao nogomet. Igrali smo ga na jednom igralištu koje je sad asfaltirano , a prije je to bio samo šljunak i šljaka.Tamo se po cijele dane igrao nogomet.Tada je na mene najveći utjecaj imao moj djed koji me i odgojio.

 Valentina: Gdje ste išli u školu ? Kakav ste učenik bili ? Koji Vam je bio najdraži  predmet ? Koji predmet niste voljeli ?

 Ravnatelj: Išao sam u osnovnu školu koja se tada zvala Bratstvo i jedinstvo, to je sada  škola Jagode Truhelke u Osijeku  u Donjem gradu pored Drave. U osnovnoj školi sam bio odličan učenik. Najdraži predmet  mi je bio tjelesni odgoj, a najmanje sam volio matematiku.

Toliko o Vašem djetinjstvu. Vratimo se opet u sadašnjost.

 LJUBAV PREMA POSLU…

 Valentina : Koliko ste godina na čelu škole i koliko ćete još ostati ?

 Ravnatelj : Na čelu škole sam točno 24 godine ,a koliko ću još biti  ovisi o tome koliko ću još puta eventualno biti izabran. Po najnovijem zakonu mandat svih ravnatelja traje do 30. siječnja,2012. Tada svi ravnatelji ponovno idu na izbore. To znači da mandat svih ravnatelja traje do tada i zatim dolaze izbori , pa ćemo vidjeti tko će biti novi ili ću ja ostati ravnatelj škole.

Valentina: Volite li svoj posao ? Zašto ?

Ravnatelj : Sama činjenica da ovaj posao radim već 24 godine govori o tome koliko volim taj posao. Volim ga prije svega zato što volim rad sa djecom. Volim ga i zato što sam, kao ravnatelj škole, uvijek u poziciji  napraviti nešto što će poboljšati rad škole.Kada sam postao ravnatelj škole, škola u Piškorevcima je bila zatvorena, zabranjena za uporabu. Djeca su se svakodnevno prevozila  autobusom u Đakovo.Tada nam je cilj bio ponovo otvoriti školu u Piškorevcima da djeca ne moraju ustajati ranije i  vozati se autobusom. Staru  školu smo renovirali i počeli raditi u staroj školi. Nakon toga, kada nam je škola postala pretijesna, 2001. godine smo dogradili novi dio škole. Trenutno mi je velik motiv u radu izgradnja sportske dvorane .Vrlo brzo će krenuti  poslovi na izgradnji sportske dvorane, projekt je praktično gotov . Dvorana će se nalaziti na rukometnom igralištu. Ja se nadam da ćemo, bit ću optimist, u roku od tri godine imati sportsku dvoranu. To su motivi kojima se vodim u svom poslu.Uz to mi je uvijek bila želja osigurati što bolje materijalne uvjete u školi, vi učenici možete vidjeti koja su to sve tehnička sredstva i pomagala koja imamo. Činjenica je da nam je škola opremljena klimatizacijskim uređajima ,najsuvremenijom informatičkom učionicom…  Naša je škola moderna škola s jednim jedinim ciljem- da vama učenicima bude što ljepše i da možete što bolje učiti i napredovati.

Valentina : Jeste li ,obavljajući posao  ravnatelja  škole,  imali neugodnih iskustava ?   

Ravnatelj : Nemoguće je obavljati ovaj posao da se nema takvih iskustava. Međutim, ja se vodim onom mišlju, i tako se ponašam, sve ono što je lijepo pamtim, a ono što ne valja brzo zaboravim.

Valentina : Možete li  izdvojiti neko posebno ugodno iskustvo ?

Ravnatelj : Svaki uspjeh naših učenika, svaka priredba, svaka akademija , sve su to momenti kada se ja kao ravnatelj škole osjećam posebno ugodno i sretno .

Valentina : Imate li omiljenog učitelja ili učiteljicu ? Ako imate, zašto Vam je baš taj učitelj najdraži ili učiteljica najdraža ?

Ravnatelj : Ne bi bilo dobro kad bi ravnatelj imao omiljenog učitelja ili učiteljicu .Svi ljudi koji rade u školi su dio moga tima i samo uz njihovu pomoć, s njihovim radom ,trudom i angažmanom sve ovo o čemu sam govorio je bilo moguće napraviti. Ja kao jedinka, kao pojedinac, ništa ne bih mogao napraviti bez učitelja , bez administrativne tehničke službe.

NEOSTVARENA ŽELJA… 

Valentina : Pitala bih Vas još nešto o budućoj sportskoj dvorani u našoj školi. U našem se školskom dvorištu gradi nova sportska dvorana . Što mislite o tome ?

Ravnatelj : Ne gradi se još , ali će se sigurno graditi i  na taj način ćemo ostvariti našu dugogodišnju  želju. Tako ćemo na planu tjelesno i zdravstvene kulture,i sporta općenito, izjednačiti našu djecu s drugom djecom koja tu dvoranu već imaju.

Valentina : Imate li vezano uz svoj posao neku neostvarenu želju ?

Ravnatelj : Neostvarenu želju ? Imam . Godinama mi je želja da se konačno netko od naših učenika plasira na državno natjecanje. Hoće li to biti u biologiji , kemiji , matematici, šahu… Nije bitno , bitno je da se netko konačno plasira na državno natjecanje. Ja u šali u zbornici znam reći da kad se to dogodi ,onda tom učeniku neće nedostajati ni ptičjeg mlijeka .

Valentina : U svijetu vlada kriza. Je li je naša škola u krizi ?

Ravnatelj : Škola ne može biti izdvojena iz društvenog života , naravno, i u našoj školi je kriza. Ali kriza eventualno u  nekakvom u financijskom smislu i svi se moramo stisnuti i moramo pokušati štedjeti .Zahvaljujem upravo na ovom pitanju jer se nadam da će učenici pročitati ovo što ću sad reći . Svi znate da u školi ,počevši od sanitarnog čvora, uvijek imate papirnate ručnike , toalet papir , tekući sapun , to i paljenja i gašenja svjetla… U školi vam je uvijek toplo, nikad se nije dogodilo da vam je u školi hladno . Učionice su čiste i svake se godine ponovno bojaju. Učenici su ti koji u ovim trenutcima mogu pomoći da što lakše prebrodimo krizu. Kako? Tako što neće uništavati učionički prostor,neće uništavati zidove,razbacivati sve ono što smo naveli da imamo u sanitarnom čvoru, neće uništavati stolice, klupe,zastore, kvariti klimatizacijske uređaje…Učenici su ti koji najviše mogu pomoći da bi se ova kriza prebrodila.

Valentina : I za kraj, ima li nešto što biste kao ravnatelj željeli poručiti svojim učiteljima i učenicima ?

Ravnatelj : Učiteljima mogu  poručiti samo da ne zaborave da su i oni nekad bili djeca.Da ne zaborave da je ,osim onog obrazovnog dijela koji moraju odraditi s učenicima, izuzetno važan i onaj odgojni faktor . Škola je odgojna ustanova i nikad ne smiju zaboraviti da djecu moraju odgajati . A kad se radi o učenicima, njima bih poručio ,a to inače puno puta ponovim, da shvate da je vrijeme u kojem žive, znači vrijeme osnovne škole,najljepše doba u cijelom životu. Nikad više neće biti toliko bezbrižni, nikad više nitko o njima neće toliko brinuti,nikad više neće imati toliko prijatelja kao sad u svom razredu i općenito u školi.

 I za kraj ….

 Za kraj sam se zahvalila ravnatelju koji je i meni uzvraćao zahvalu što sam baš njega izabrala intervjuirati. Ja se nadam da je i ravnatelju bilo jednako ugodno kao i meni.