… Kod nas djece je to uvijek  tako. Postoje talentirana, duhovita, darovita pa i razmažena djeca. Po mom mišljenju,razmažena djeca misle da moraju imati sve što požele, mamine su maze. Ima i djece koju je jako lako povrijediti. Svako dijete ima svoju osobnost. Dijete bi u svakom slučaju trebalo razumjeti. Željeti mu sve najbolje .

              Ja obožavam malu djecu. Imam puno malih bratića i sestrični. Obožavam ih čuvati i provoditi vrijeme s njima jer mi jako puno znače. Najdraže su mi moje sestrične blizanke, Valnea i Leoni. Volim ih najviše na svijetu. Imam i bolesnog nećaka. On boluje od Dawnovog sindroma i jako mi je žao takve bolesne djece. Inače, toj bi se djeci trebalo posvećivati najviše ljubavi i pažnje. Mnogi ljudi se plaše te darovite djece.

                Neka djeca imaju i negativne osobine. Premladi su, a znaju i razumiju mnogo stvari što ne bi trebali znati. Ali postoje i oni koji sve znaju i razumiju u pozitivnom smislu. Darovita djeca razvijaju se prije vremena, što znači da u nekim područjima napreduju brže od prosječne djece. Bolesna djeca sve svladaju kasnije. Nauče hodati nešto kasnije pa čak i pričati. Ne volim kad se ljudi rugaju takvoj djeci jer oni su po meni nešto najljepše. Uvijek će te voljeti, zadovoljna su  i s onim najmanjim… Postoje i djeca koja ne vide, ne čuju, pa čak i ona koja ne mogu hodati.

                ZATO UPAMTI ! Kada misliš da si ružan, dosadan, da imaš premalo ovo, a preveliko ono, da se ružno smiješ…Sjeti se da postoje djeca koja nikada neće moći stati na svoje noge, sjeti se da ima djece koja ne čuju svoj smijeh, sjeti se da mnoga djeca ne vide izlazak sunca i nebo zvijezda. Samo se sjeti i sve će biti u redu. Sama ćeš sebi biti najljepša.

                                                                           novinarka Petra Tomić 7.a